jula 2018. pridružio sam se pokretu “nitgaber” – transparentni invalidi.
Trudimo se da pomognemo u promociji socijalnih prava “transparentnih invalida”, odnosno: ljudi poput mene, koji pate od invaliditeta i teških bolesti koje nisu vidljivo vidljive spolja – nedostatak vanjske vidljivosti koji uzrokuje tešku diskriminaciju čak iu odnosu drugim grupama sa invaliditetom.
Pridruživanje pokretu je otvoreno za sve, a za to se možete obratiti direktorici, gospođi Tatjani Kadučkin:
972-52-3708001. ili: 972-3-5346644.
Nedjelja-četvrtak između 11:00 i 20:00 po izraelskom vremenu – i to osim jevrejskih praznika i raznih izraelskih praznika.
assaf benyamini – pisac pisama.
Nauči više:
post Scriptum. 1) Ispod je pismo koje sam poslao kompaniji “Radet oprema i sistemi RDT Equipment & Systems”:
—– Poruka proslijeđena —–od: Asaf Binyamini < [email protected] >
na: [email protected] < [email protected] > Poslano: utorak, 16. avgusta 2022. u 20:57:34 GMT+3 Predmet: Pisma za “RDT oprema i sistemi” .
Preduzeću “Redet oprema i sistemi”.
pozdravi:
Predmet: Sumnjiv telefonski poziv.
Poštovane gospođe/gospođo.
Danas, utorak, 16. avgusta 2022. u 14:00, primila sam telefonski poziv na svoj broj telefona 972-2-6427757 od žene koja se predstavila kao vaša zaposlenica, koja je tečno govorila hebrejski i odlučno je odbila da se identifikuje po imenu. Prema njenim riječima, društveni pokret u kojem sam aktivan (pokret “nitgaber” – transparentni invalidi) je navodno od vas naručio jednu ili drugu uslugu mjerenja. Napomenuću da sam se tokom čitavog razgovora čuo duplo kad god sam govorio (da li je moguće da je to namjerno urađeno da me zbuni?). Napominjem da mi cijela priča zvuči vrlo čudno iz dva razloga:
- a) Područja djelovanja pokreta “nitgaber” – transparentni invalidi nisu ni na koji način povezani sa područjima djelatnosti vaše kompanije.
- b) U nitgaber pokretu nikada nismo naručili nikakvu uslugu od vas.
A s obzirom na ove zbunjujuće, ali i sumnjive okolnosti, nije mi jasno zašto ste uopće odlučili da me kontaktirate telefonom.
assaf benyamini,
115 Costa Rica Street,
Ulaz A-stan 4,
Kiryat Menachem,
Jerusalim,
IZRAEL, poštanski broj: 9662592.
moji brojevi telefona: kod kuće-972-2-6427757. Mobitel-972-58-6784040.
Fax-972-77-2700076.
Post scriptum. A) Moj ID broj: 029547403. B) Moje e-mail adrese: [email protected] ili: [email protected] ili: [email protected] ili: [email protected] ili: assaf [email protected] ili: [email protected] ili: [email protected] ili: [email protected]
2) Ispod je pismo koje sam poslao “Tzeirim Boarimu” (hebrejski naziv: pokret “zapaljenih mladih ljudi”):
Pozdrav pokretu “Tzeirim Boarim”:
Slijedi poruka u ime gospođe Tatjane Kadočkin iz pokreta “nitgaber”.
Tema: pokret “nitgaber” (“transparentne” osobe sa invaliditetom)
Prije desetak godina, ja, Ham, osnovao sam pokret “nitgaber”, za “transparentne” osobe sa invaliditetom. Osobe sa invaliditetom sa visokim procentom invaliditeta i nesposobnosti za rad, a koje nisu ograničene u kretanju.
Moj pokret broji i predstavlja oko 1300 ljudi iz cijele države IZRAEL, koji imaju invaliditet od 75% do 100%, koji nisu sposobni za rad i koji nemaju invaliditet ili im je potrebno povećanje procenta invaliditeta . Pokret omogućava tim ljudima da pronađu sva svoja prava iz cijele države IZRAEL, a određena finansijska podrška se daje i onima kojima je najpotrebnija.
Naš pokret se bori za pristupačne javne stambene prostore i adekvatne uslove života za pomenutu grupu stanovništva. Mnogi invalidi koji nisu radno sposobni, a imaju 75-100% invaliditet, ali nisu ograničeni u kretanju žive u žalosnim uslovima.
Oni ne primaju iste beneficije kao penzioneri koji takođe primaju dodatak na prihod. Odnosno, nemaju popuste za kupovinu lijekova, popuste na račun za struju, porez na imovinu, popuste za putovanje u gradskom prevozu i pomoć pri najmu kao penzioneri, nemaju pravo na dotacije za “grijanje/hlađenje” i drugo. . Drugim riječima, nemaju pravo na skoro nikakve beneficije, uprkos njihovoj teškoj situaciji. Osim toga, nemaju pravo na javni smještaj uprkos teškim uslovima u kojima svakodnevno žive.
Postoji fundamentalna razlika između različitih invaliditeta i vjerujemo da to ne bi trebalo biti tako!
Invalid sa invaliditetom, koji ima pravo na javno stanovanje i prima pomoć za kiriju u iznosu od 3000 do 3900 NIS mesečno.
Takođe, invalidi sa smetnjama u kretanju primaju veće naknade od invalida koje predstavlja pokret, zahvaljujući dodacima na osnovnu naknadu, koja između ostalog uključuje posebne usluge, dodatak za mobilnost i pratnju i drugo.
u takvoj situaciji visina ovih naknada dostiže 15.000-17.000 NIS mesečno. Ali nasuprot tome, invalidi koje predstavlja pokret, koji nemaju invaliditet kretanja, imaju 75%-100% invaliditet i nisu sposobni za rad, primaju samo 3211 NIS mesečno samo neto!
Iz ovoga proizilazi da je ova grupa najsiromašnije i najugroženije stanovništvo u državi IZRAEL!!!
Tokom godina rada, sreo sam se sa mnogim zvaničnicima iz različitih stranaka u Knesetu (Parlamentu IZRAEL-a) iu raznim vladinim ministarstvima.
Ali, nažalost, već čitavu deceniju pokret ne uspijeva promovirati prijedlog koji bi omogućio invalidima koji nisu ograničeni u kretanju, koji imaju 75-100% invaliditet i nisu sposobni za rad, da dobiju državno stanovanje ili u najmanju ruku da povećaju iznos pomoći koju primaju pri iznajmljivanju stana i da barem donekle poboljšaju svoje životne uslove.
U svjetlu gore navedenog, ja, Tatyana Kaduchkin, predsjednica pokreta “nitgaber” (transparentne osobe sa invaliditetom),
Želio bih da se sretnem s vama, kako bismo promovirali ovaj projekat i pomogli ovim ljudima da žive dostojanstvenije i primjerenije.
Uz blagoslov i veliku nadu, Tatjana Kadučkin, predsedavajuća pokreta “nitgaber” (transparentni invalidi).
Telefon 1: 972-52-370-8001. Telefon 2: 972-3-534-6644.
Ispod je poruka koju sam ostavio članu Knesseta (Parlamenta IZRAEL-a) Mosiju Razu-koju sam stigao na sastanak s njim u Knesset. Na sastanak sam stigao u utorak, 20. aprila 2021. u 13:30.
20.4.2021
Pozdrav za člana Knesseta Mossi Raza.
Predmet: Stambeni problem za invalide.
Dragi gospodine.
U nastavku se nalaze brojna pitanja koja se odnose na populaciju s invaliditetom i mentalno poremećenu populaciju (populaciju u koju sam i ja uključen) koja bih želio pokrenuti pred vama.
Zanima me u kojoj mjeri ste u mogućnosti promovirati ova pitanja i/ili napraviti hitne zakonske izmjene kako bismo poboljšali našu situaciju, uslove našeg liječenja i naše šanse za preživljavanje i integraciju u društvo.
Istaknuti ću da sam iz dosadašnjeg iskustva naučio da će mi na sastancima ovakvog tipa prije nego što stignem biti rečeno da ću dobiti dozvolu da govorim kako bih pokrenuo pitanja o kojima želim govoriti – međutim na samom sastanku ja neće dobiti dozvolu da govorim ni na sekundu – a ako pokušam da govorim, ne daj Bože, automatski će se smatrati za veoma ozbiljnu “smetnju” i stoga će me zaštitari napasti i izbaciti vrlo agresivno – i to čak kada za tim nema potrebe i kada je potpuno nepotrebno, a takođe i kada je potpuno jasno da nikome ne predstavljam nikakvu “opasnost”.
I znajući ovu stvarnost, predajem vam ovo pismo – za svaki slučaj i ovaj put će biti takvo ponašanje prema meni. Očigledno se sama činjenica da se usuđujem da iznesem o nevolji zajednice osoba sa invaliditetom tumači kao veoma ozbiljna prijetnja – iako mi uopće nije jasno kome ili čemu to tačno prijeti. Ostavljam vama i zaposlenima u vašoj kancelariji ovo pismo – neću ga ponijeti kući.
A sada za detalje o samim temama:
1) Problem finansiranja/plaćanja stanarine – prije mnogo godina utvrđeno je (a nije jasno od koga – ali vjerovatno je riječ o jednom ili drugom državnom funkcioneru) da invalidi koji žive u zajednici imaju pravo na pomoć u iznosu od 770 šekela mjesečno u svrhu plaćanja kirije. Kao što znamo, posljednjih godina došlo je do vrlo značajnog povećanja cijena stanova u Državi Izrael – a kao rezultat toga, naravno, došlo je i do značajnog povećanja kirija. Međutim, iznos pomoći od 770 NIS, koji je pre mnogo godina određen potpuno proizvoljno, bez ikakvog objašnjenja i logike, ne ažurira se. Nažalost, čak i nakon velike prepiske (a riječ je o barem nekoliko hiljada ili čak desetinama hiljada pisama, i nažalost za pisca ovih riječi, ovi brojevi uopće nisu pretjerani), koji su upućeni svim mogućim stranama: Ministarstvu građevinarstva i stanovanja i njegovim raznim filijalama, drugim vladinim ministarstvima poput Ministarstva finansija i premijera. Kancelarija, mnogi novinari sa kojima je pisac ovog dokumenta lično razgovarao, Mnogi advokati, pa čak i istražni uredi i ambasade stranih država – ništa ne pomaže – i kao rezultat toga, iznos pomoći se ne ažurira, mnogi invalidi su bačeni u na ulici i tamo umiru od gladi, žeđi ili hladnoće zimi i alternativno od toplotnog udara ili dehidracije ljeti. Treba napomenuti da su organizacije za iskorišćavanje prava poput udruženja „Jadid“ (koje, kao što znamo, zatvorena prije nekoliko mjeseci) ili ambulante pravne pomoći na univerzitetima i fakultetima sa kojima je i pisac ovog članka u kontaktu nikako ne mogu pomoći, a razlog tome je jednostavan: iznos pomoći od 770 NIS je predviđen po zakonu, i organizacije za iskorišćavanje prava mogu pomoći samo prema postojećem zakonu, a jedina adresa u slučajevima kada su potrebne zakonske izmjene je, kao što znate, Kneset. Ali ovdje se situacija samo komplikuje: kao što znamo, veoma dug period od više od dvije godine nema funkcionalne vlade, a Knesset i Država Izrael su u stanju, zapravo, kontinuirane prelazne vlade. Direktan i poražavajući rezultat ove situacije je nepostojanje mogućnosti da se unesu suštinske izmjene zakona koje su hitno potrebne – neke od njih detaljno opisujem. Treba napomenuti da čak i kada su Knesset i vlada postupili po zahtjevima pisca ovih redova, kao i zahtjevima organizacija invalida i mnogih drugih stranaka u pogledu iznosa pomoći poslanicima Kneseta, oni su automatski su upućeni organizacijama za iskorišćavanje prava – i to iako sami članovi Kneseta dobro znaju da u ovom slučaju organizacije za eksploataciju prava ne mogu biti adresa već samo oni sami.
2) Komunikacija sa stanodavcem – postoji mnogo slučajeva u kojima osobe sa invaliditetom imaju poteškoća u pregovorima sa stanodavcem zbog razloga koji se odnose na njihovu bolest ili invaliditet. U ovakvim situacijama od socijalnih radnika se traži da djeluju kao posrednici – a veliki dio socijalnih radnika ne može zaista preuzeti tu ulogu u svakom slučaju. I šta više: opsežna smanjenja standarda radnih mjesta socijalnih radnika posljednjih godina, u kombinaciji s teškim uslovima rada, niskom plaćom, neadekvatnim tretmanom od strane porodica pacijenata koje ih u mnogim slučajevima doživljavaju kao, i nepravedno,
3) Sredstva plaćanja pacijenata – postoje situacije u kojima se osoba seli da živi u zajednici nakon dužeg boravka u bolnicama, a bez životnih navika koje se smatraju normativnim kao što je odlazak na posao, preuzimanje odgovornosti za vođenje svog života. itd. Vrlo često su uslovi koji se postavljaju kao uslov za potpisivanje ugovora o zakupu kao što je Potpisivanje garancijskog čeka nedostižni za ljude u ovoj fazi njihovog života.Mnogi okviri liječenja i rehabilitacije koji su postojali u prošlosti (u jednom od kojih je piscu ovog dokumenta pomoglo prije otprilike 26 godina pri izlasku iz bolnice radi potpomognutog života) zatvorili su ili značajno smanjili obim svoje aktivnosti posljednjih godina – nešto što bi moglo spriječiti rehabilitaciju kod ljudi koji u ovoj fazi svog života neće moći napredovati bez ovih osnovnih terapijskih i rehabilitacijskih omotača.
4) Problem regulacije – danas postoji potpuna neravnoteža kada su u pitanju obaveze i prava vlasnika stanova s jedne strane i zakupaca stanova s druge strane. Postoji mnogo zakona koji štite stanodavce od jedne ili druge zloupotrebe perioda zakupa koja može biti od strane stanara. S druge strane, nema zakona koji bi zaštitili ljude koji žive u stanovima od eksploatacije od strane stanodavaca – pa se kao rezultat toga u mnogim ugovorima o najmu mogu naći skandalozne, drakonske, a ponekad čak i nezakonite klauzule – i nema zakona u cilju zaštite stanara ovih stanova koji su primorani da potpišu ove ugovore. u mnogim slučajevima,
Naravno, ovaj problem je problem stanovništva
Međutim, treba uzeti u obzir da je ophođenje sa stanodavcima u ovakvim situacijama prirodno teže za ugrožene populacije kao što su invalidi ili bolesni.
5) Poteškoće u informisanju – postoje znatne poteškoće kada je u pitanju iznošenje navedenih poteškoća i njihovo izlaganje u javnosti radi neophodnih korekcija. Trenutni prioriteti raznih medija koje ova tema gotovo i ne zanima, rascjepkanost među organizacijama invalida, nespremnost mnogih elemenata društva u kojem živimo da aktivno učestvuju u pokušajima ispravljanja i poboljšanja situacije – sve ovo opterećuje i veoma otežava napore da se ovi problemi podignu na svest javnosti na način da će biti primorani članovi Kneseta da unesu neophodne izmene u zakonodavstvo umesto da nastave da ignorišu i ne rade ništa. Još jedna poteškoća postoji kada je u pitanju podizanje reklamne kampanje:
6) Vrijeme čekanja na liječenje – brojni su slučajevi u kojima osobama kojima do određenog perioda u životu nije uopće bila potrebna pomoć službi za mentalno zdravlje – već kao rezultat teških životnih okolnosti ili traumatskog ili teškog događaja jednoj ili drugoj vrsti potrebna je pomoć stručnjaka iz oblasti mentalnog zdravlja – i naravno u mnogim slučajevima ovo je privremena ili jednokratna pomoć, a ne hronična. Danas su periodi čekanja na liječenje ili psihološku pomoć veoma dugi – a zbog nedostatka pravovremene pomoći, stanje ljudi može se nepotrebno pogoršati. Ulaganje dodatnih sredstava u javni sistem mentalnog zdravlja svakako može promijeniti situaciju. Mora se imati na umu da čak i sa ekonomske i budžetske tačke gledišta nema logike u takvom ponašanju: kada ljudi
7) Stomatološki tretmani – Kao što znate, u Državi Izrael osoba kojoj je potreban stomatološki tretman će skoro uvijek ići kod privatnih ljekara – a to je zato što javni zdravstveni sistem trenutno ne daje odgovor u ovoj oblasti. Treba napomenuti da je mentalno poremećenim, ali i hendikepiranim uopšte, čija je finansijska situacija veoma teška na dnevnom nivou, čak i bez veze sa stomatološkim tretmanima, još teže primati ove tretmane, ako i kada je to neophodno. Kombinacija ozbiljnih psihičkih problema i teške ekonomske nevolje dovodi do toga da se ovi ljudi suočavaju sa slomljenim koritom i potpunim ćorsokakom kada je to potrebno, a ponekad i hitno stomatološko zbrinjavanje. Mora se uzeti u obzir da danas, zapravo, ne postoji
8) Područja za hospitalizaciju – osoba kojoj je trenutno potrebno masovno psihijatrijsko liječenje u javnoj bolnici ili klinici može ga primiti samo u klinici ili bolnici koja je u blizini njegovog područja stanovanja. Postoje slučajevi u kojima pacijenti preferiraju, iz ovog ili onog razloga, da se liječe u drugoj klinici – ne nužno onoj koja je vrlo blizu područja njihovog stanovanja. Pacijentima treba omogućiti slobodu izbora – a pacijentu koji nije zadovoljan liječenjem na određenoj klinici ili bolnici treba dati mogućnost da se preseli u kliniku ili bolnicu na drugom mjestu. Ova opcija je trenutno data u svim drugim oblastima medicine – i nema razloga da se negira sloboda izbora mjesta liječenja samo u oblasti mentalnog liječenja. Štaviše: takva sloboda izbora, ako je data,
9) Svijest stanovništva – opća populacija ponekad pokazuje vrlo značajno protivljenje kada su u pitanju tretmani za mentalno zdravlje koji se daju na području gdje ljudi žive – nešto što proizlazi iz nedostatka svijesti i nepriznavanja oblasti – i bez ikakvih praktično ili logično opravdanje. Smanjenje otpora i nevoljnosti stanovništva kroz odgovarajući sistemski informacioni sistem svakako može olakšati život pacijenata i pacijenata kojima je život u svakom slučaju veoma težak zbog same bolesti i invaliditeta. Nedostatak svijesti u društvu u kojem živimo uzrokuje slučajeve prigovora stanovnika na otvaranje hostela ili tretmana u blizini mjesta gdje žive – nešto što dovodi do značajnih kašnjenja u otvaranju ovih objekata, a ponekad čak i do sprečavanja njihovog otvaranja nakon tužbi stanara. Štaviše: ima dosta slučajeva u kojima postoji namjerno uznemiravanje stanovništva prema ovim ustanovama za njegu kada se nalaze u njihovom području stanovanja – i vrlo je moguće da bi podizanje svijesti javnosti moglo dovesti do značajnog smanjenja broj ovih slučajeva.
pozdrav,
assaf benyamini,
115 Costa Rica Street,
Ulaz A-stan 4,
Kiryat Menachem,
Jerusalim,
IZRAEL, poštanski broj: 9662592.
moji brojevi telefona: kod kuće-972-2-6427757.
Mobitel-972-58-6784040.
Fax-972-77-2700076.
post Scriptum. 1) Moj matični broj: 029547403.
2) Moje e-mail adrese: [email protected]
ili: [email protected]
ili: [email protected] ili: [email protected] ili: [email protected] ili: [email protected]
ili: [email protected]
3) Okvir liječenja u kojem sam bio do 16. marta 2021. (zbog kontinuiranih rezova i smanjenja budžeta za zdravstvo i socijalnu skrb i izostanka tretmana ovih pitanja u odsustvu funkcionalne vlade ili Knesseta) ostao sam, kronično oboleli od veoma ozbiljnih bolesti i problema bez odgovarajućeg okvira lečenja. Sve svoje pokušaje da pronađem odgovarajući okvir za nju mogu se osloniti na glinene posude – i ne može se reći koliko će ova katastrofalna situacija trajati):
Udruženje “Reut”-Hostel “Avivit”,
Ha Avivit 6,
Kiryat Menachem,
Jerusalim,
Izrael, poštanski broj: 9650816.
Brojevi telefona u poslovnicama hostela:
972-2-6432551. Ili: 972-2-6428351.
E-mail adresa hostela: [email protected]
Socijalni radnik iz tima hostela sa kojim sam bio
kontakt: Oshrat-972-50-5857185.
4) Porodični ljekar kod kojeg sam na praćenju:
dr Brandon Stewart,
“Klalit Health Services” – ambulanta “tayelet”,
Daniel Yanovsky 6,
Jerusalim,
IZRAEL, poštanski broj: 9338601.
Broj telefona ordinacije klinike:
972-2-6738558. Kancelarija klinike
broj faksa: 972-2-6738551.
5) Detalji o redovnim lekovima koje uzimam:
- Psihijatrijski lijekovi:
A.Seroquel-
2 tablete od 300 mg svake večeri.
B.Tegretol CR-
400 mg-svako jutro. 400 mg – svako veče.
C .Effexor-
150 mg-svako jutro. 150 mg – svako veče.
- simvastatin-
10 mg svaki dan uveče.
6) Ispod je lista zdravstvenih problema od kojih patim:
- Mentalno-kompulzivni sindrom OCD kao i bolest definirana kao šizo-afektivni poremećaj
- Psoriatic Arthritis.
- Neurološki problem čija definicija nije jasna. Glavni simptomi problema: predmeti koji mi padaju iz ruku a da ne primjećujem, vrtoglavica, gubitak osjećaja u pojedinim dijelovima dlanova i određeni problem sa ravnotežom i držanjem.
- Hronična diskus hernija u leđima u pršljenova 4-5 – koja također zrači na noge i otežava hodanje.
- Sindrom iritabilnog crijeva.
- Početak znakova kardiološkog problema od prošlog mjeseca (pišem ove riječi u četvrtak, 22.03.2018.). U trenutku pisanja ovih redova još je nejasna suština problema, koja se manifestuje bolovima u grudima tokom većeg dela dana, otežanim disanjem, ali i govorom.
- Značajno slabljenje vida, koje je počelo prije otprilike šest mjeseci (pišem ove riječi u ponedjeljak, 19. aprila 2021.).
7) Dodatni lični podaci: Starost: 48.
Bračni status slobodan. Datum rođenja: 11.11.1972.
